Ovih dana brojimo nešto više od pet mjeseci naše kapucinske prisutnosti u Topuskom. Bili su to dani razmjene znanja i iskustava, raznih prilagodbi i upoznavanja ljudi i župljana ove župe. Kako je vodstvo župe uvijek bilo pod nadležnošću dijecezanskog biskupa, vjernici kao i ostali mještani do sada nisu imali prilike upoznati se s načinom rada redovnika te je i njima dosta toga (kao i nama) novoga i neobičnoga. Kako je do primopredaje ovdje bio jedan svećenik kroz pedeset godina - te dobro utabao svoj stil pastoralnih i drugih aktivnosti - tim više smo i mi (fra Josip Grivić, a nakon njega sada fra Josip Patrčević i ja) trebali određeno vrijeme za prilagodbu, a koja u nekim stvarima još uvijek traje. Na osobit način za fra Josipa koji je ovdje tek nešto više od mjesec dana.
Od dana primopredaje koja je bila 3. travnja ove godine do mjeseca listopada mnoge stvari su se već izdogađale te ću ukratko neke i nabrojiti. Obzirom da smo župu preuzeli pri kraju korizme, dočekale su nas neke obveze od prije dogovorene od strane dosadašnjega župnika, prečasnog Franje Horvata. Dana 11. travnja bila je tzv. „velika ispovijed“ na kojoj se okupio popriličan broj vjernika. Svetkovinu Cvjetnice svečano smo proslavili procesijom s grančicama od obližnje škole, kako je to bila praksa ranijih godina. U Vazmenom trodnevlju po pri puta imali smo obred pranja nogu, a taj dan i po prvi puta sudjelovali smo u sisačkoj katedrali na misi posvete ulja. Po prvi puta također je vazmeno bdijenje bilo u 23 sata na kojem je sudjelovao popriličan broj vjernika. U mjesecu svibnju organizirali smo trodnevnicu u čast sv. Leopolda. Odaziv vjernika, kao i na sam blagdan, bio je mali iz razloga što se do sada ovdje nije slavio sv. Leopold. Zaštitnika župe, Pohod Blažene Djevice Marije, slavilo se 31. svibnja. Svečanu svetu misu vodio je naš dosadašnji provincijal, fra Ivica Petanjak. I tada je bio skromni odaziv vjernika jer glavno slavlje za župu i zaštitnik općine je sv. Vid. Na dan svetoga Vida bilo je pak veoma svečano. Uz domaće vjernike, na svečanoj svetoj misi koja je bila u 11 sati, sudjelovali su i hodočasnici iz Novog Virja i Varaždina. Misu je predvodio dosadašnji župnik u Topuskom uz koncelebraciju župnika iz Gvozda fra Jure Stipića, župnika iz Gline i dekana prečasnog Alfreda Kolića i nas dvojice fratara. Na svetkovinu Velike Gospe ispovijedao sam u Gorama, mjestu za koje se sisački biskup zauzima kako bi postalo biskupijsko Marijansko svetište.
Do sada smo organizirali tri hodočašća: dana 15. svibnja hodočastili smo u crkvu sv. Leopolda u Osijek, dana 26. lipnja hodočastili smo na Krasno, a dana 7. kolovoza (kako je to godinama organizirao dosadašnji župnik) hodočastili smo u Mariju Bistricu kada se skupilo vjernika za dva autobusa. Dana 29. listopada planiramo hodočašće u Padovu, na grob sv. Leopolda Mandića.
Slavlje Prve sv. pričesti u župi bilo je 29. svibnja za osmero prvopričesnika. Ove godine nije bilo slavlja Svete potvrde jer je dosadašnja praksa bila spajanje sedmih i osmih razreda. Iduće godine potvrda će biti za samo osme razrede kojih su dva u osnovnoj školi u Topuskom. Mise slavimo svakoga dana u 19 sati, a nedjeljama i blagdanima mise su u župnoj crkvi ujutro u 8 i 10 sati te poslijepodne u lječilištu u 17 sati. Nedjeljama se broj vjernika na misama redovito povećava dok su kroz tjedan na misi prisutni samo oni vjernici za čiju nakanu se sveta misa slavi. Osim župne crkve, redovite svete mise imamo i u filijalama Hrvatsko selo i Velika Vranovina, i to svake druge subote u 19 sati. Kroz ovaj mjesec Marijanske pobožnosti redovito molimo krunicu pola sata prije večernje svete mise. Ako nema nikoga, nas dvojica sami jer do sada (osim nedjeljom) nije bila praksa molitve krunice prije svete mise radnim danom. Donekle opravdava činjenica i kraćega dana te površinski rasprostranjenosti župe, te je većini i daleko radnim danom dolaziti na svete mise, a oni koji bi htjeli ne mogu radi okupiranosti poslovima na poljoprivredi i sa stokom.
Uz župu, vodimo i pastoralnu skrb za goste lječilišta i konačišta (ovih dana hotel je izgubio status hotela) u Topuskom. Na poseban način kao bolnički kapelan brigu je vodio fra Josip Grivić, a sada nakon njega fra Josip Patrčević koji je svakoga utorka i petka prisutan u kapeli u lječilištu od 15 do 17 sati. Svakoga prvog petka u kapeli je misa u 17 sati, uz već spomenutu svetu misu nedjeljama. Što se prvih petaka tiče, ovdje nema ustaljene prakse kao u ostalim našim župama. Na ispovijed dođu samo gosti lječilišta čiji je to običaj u njihovim župama. Iako svaki puta naglašavamo za ispovijed i obilazak po obiteljima, do sada nas nitko nije zvao ili izrazio želju da bi došli pohoditi nekoga od starih i bolesnih.
Učinjeno je i podosta raznih građevinskih i obnoviteljskih zahvata. Od detaljnog uređenja kuće, uredili smo i okrečili te sredili instalacije sakristije, uredili sva vrata na župnoj crkvi i svim kapelama (šmirglanje, lakiranje itd.), obnovili jednu od sjenica unutar crkvenog dvorišta, uredili vjeronaučnu dvoranu te promijenili dotrajalu šindru na kapeli u Hrvatskom selu i stavili novi crijep. Uredili smo dvorište iza župne kuće, navezli dvadesetak kamiona zemlje te napravili parkirališni prostor kako bi vjernici nedjeljom imali gdje parkirati. U sve su se rado uključili župljani, naši suradnici.
Dolaskom fra Josipa Patrčevića, ponovno se aktivirao župni zbor čiji je pokušaj osnivanja bio krajem mjeseca svibnja. Fra Josip vodi župni zbor te redovito svira nedjeljama i blagdanima na župnoj misi i euharistijskim klanjanjima koja imamo svaki petak iza večernje svete mise. Uz njega, na misama svira i jedna župljanka. probe zbora, koje fra Josip vodi, su svake subote. Trodnevni tečaj za brak vodi također fra Josip jer bi inače mladenci morali tečaj rješavati u Sisku što je za mnoge zbog posla neizvedivo.
Župna kateheza odvija se svake subote za druge, treće, sedme i osme razrede te su subotom i vježbe za ministrante, kako djevojčice tako i dječake.
Dana 4. listopada svečano smo proslavili svetkovinu sv. Franje Asiškog s misom u 19 sati. Pod svetom misom fra Josip i ja obnovili smo redovničke zavjete te svečano primili u suradnice i suradnike četrdeset i troje mladih koji su ministranti i zboraši. Na misi je bio velik broj vjernika što je bilo veoma lijepo jer, kako sami župljani kažu, do sada se ovdje sv. Franjo Asiški nije slavio, a i po prvi puta nakon Domovinskog rata su u župi ministranti. Misnome slavlju nazočio je i pravoslavni paroh, protojerej Mile Ristić kojega smo toga dana zvali i na ručak te se rado odazvao te je i prije već nekoliko puta bio kod nas u posjeti. S pravoslavnim svećenikom imamo jako dobre odnose te sam i sam bio na liturgijskome slavlju za njihovog zaštitnika parohije, sv. Ivana Krstitelja te na slavlju Male Gospe po julijanskom kalendaru. Redovito sudjelujemo i na svim događanjima unutar općine te redovito nas pozivaju na sastanke oko raznih obljetnica i slavlja – molitva kod spomenika žrtvama Domovinskog rata kojih ima na pregršt po župi, obljetnica DVD-a, dan općine, uskoro obilježavanje Dana kruha na općinskoj razini u što su uključeni i Općina, osnovna i srednja škola, lječilište, vrtić, Turistička zajednica itd.
Svakoga prvog četvrtka u Sisku (koji je od Topuskog udaljen 50 km), u biskupiji, je svećenički dan na kojega fra Josip i ja redovito odlazimo. Trenutno je aktualna priprema za susret mladeži u Sisku iduće godine. Sam biskup nas često privatno posjeti kada prolazi pokraj Topuskog te je zadnji puta bio 7. listopada kada je došao na izlet s časnim sestrama iz biskupije te i nas fratre zvao i počastio ručkom u restoranu konačišta. Okolni svećenici redovito nas pozivaju na ispomoći te sa svima lijepo surađujemo. Prije nekoliko dana osnovan je i novi dekanat. Do sada smo pripadali Glinsko – petrinjskom dekanatu, a sada pripadamo glinskom dekanatu. Obzirom na ljekovitu vodu i bazene, često se ovdje nađe koja časna sestra i svećenik koji nas posjećuju i dolaze na svete mise. Zadnji svećenik ovdje bio je mons. Lovro Cindori koji je za svoga dvotjednog boravka sa mnom imao svete mise i ispovijedao. Fra Josip Grivić je već otišao za Karlobag, a fra Josip Patrčević još nije doselio pa mi je mons. Lovro i pomagao.
I naša braća nas često posjete na što im ovom prigodom zahvaljujem. Tako su nas nedavno posjetila naša braća fra Marijan iz Dubrovnika, fra Mato iz Osijeka, fra Andrija iz Varaždina, fra Josip iz Karlobaga i fra Toni iz Varaždina. U mjesecu srpnju ovdje je bio na odmoru fra Andrija iz Varaždina, a ovih dana kod nas na odmoru je fra Marijan iz Dubrovnika.
Mir i dobro svoj braći u Provinciji!
Goran Rukavina
